2021.

Nova godina je počela riječima najdraže osobe na svijetu, ‘nismo plakale’ uz zagrljaj pun ponosa. Prošla godina je donijela toliko tuge sa sobom, toliko suza i boli, da je prosto iznenađujuće da smo 2020. ispratile sa osmijehom na licu. Nova godina je započela i sa video pozivom najvisočijeg, ali i najumiljatnijeg čovjeka mog života. Najslađe…

Nastavi čitanje →

11.

večeras me, žena kojoj je posvećemo najviše postova na ovom blogu, podsjetila na onaj teški period života. znamo se već 11 godina. dijelile smo nekada svaku sekundu dana i njoj dugujem one najbolje srednjoškolske dane. ali voljela bih da smo ovu tugu preskočile. boli me činjenica što znam koliko puta u danu sama sebe mora…

Nastavi čitanje →

<

prošlo je tri mjeseca i 23 dana. čini mi se kao da se nisam pomaknula sa mjesta. kažu da se više smijem i da izgledam sretnije. voljela bih da je to istina. voljela bih da mi je zaista zanimljivo ovoliko novih osoba u životu, koliko glumim da jeste. 8.marta sam od trojice najdražih muškaraca u…

Nastavi čitanje →

<

Šta ako prestanem brojiti zvijezde Ako zaboravim da psujem sa užitkom Ako me natjeraju da povjerujem u još neku podjelu Mimo one na ljude i neljude U koju sam jedino vjerovala Ako čujem da je neko ukrotio Lolitu I ne nasmijem se Ako pomiješam godišnja doba I ponesem kupaći kostim na skijanje Ako odustanem od…

Nastavi čitanje →

31.

Uvek kada je pričao o nama koristio je buduće vreme. Govorio je kako možemo sve, dok je moja ruka u njegovoj ruci. Brisao mi je svaku granicu koju bih postavila, uz jak argument kako granica ne postoji. Naučio me je kako da osetim nečiji dodir, a da me taj neko ne dodirne. Ćutao je sa…

Nastavi čitanje →

<

Stvarno sada, kako da preživiš kada nekoga povrediš? Povredio si ga da bi spasio sebe. Ljudi su zaista u svojoj suštini odvratni. Treba da nestanemo. Treba da nas zakonom zabrane. Kako preživiš kada nekoga oštetiš? Kada nekoga gurneš u provaliju, a držao se čvrsto za tvoje ruke? U njih ulagao nadu. Kako preživiš kada nekoga…

Nastavi čitanje →

24

Zaboraviću pola četri I mrve hleba na tvom krevetu, Kasni ili rani snedvič; Zaboraviću; Bataljon nezaustavnih osmeha Poput ludih vojnika Jurnulih na zemlju već osvojenu. Zimu što ne prolazi I kad je na svom koncu, Tu izostalu jesen snegom pokorenu; Zaboraviću; Neugasive boje tvoje dnevne sobe, Tvoje – hajde da spavamo, molim te. Moje –…

Nastavi čitanje →

tako je.

Niti se volimo niti će od nas ikad biti išta ali Tako dobro mi sviraš po živcima Vadiš iz mene čovjeka kojeg su ovi mrtvaci Pretvorili u ništa i kada se Sasuši znoj i kad nam dođe tišina Slušam kako đavoli u nama postaju anđeoska prašina I kao kreneš Da mi spustiš ruku na lice,…

Nastavi čitanje →